Rebeka Čilović naša sugrađanka po struci pravnica. Piše poeziju koja šalje poruku. Objavila je zbirku kratkih priča „Sloboda u slovu” zbirku pjesama“ Zvonke smjelosti“ i „Album za prognane“, zbirku koja je učinila pjesnikom, zavrijedila pažnju i publike i kritičke javnosti. Berane je njen svijet. To je grad koji je oblikovao i ona pripada njemu.
Šta ste po profesiji?
Po profesiji sam pravnica ali sam oduvijek više bila pjesnikinja. Profesionalne orijentacije nam omogućavaju sigurnost u materijalnom smislu, dok naši talenti određuju naše živote. Stoga ne čudi što je moj put u potpunosti podređen poeziji. Ona je moje drugo Ja.
Od kuda ljubav prema poeziji?
Mi se rađamo sa određenim sklonostima, afinitetima i darovima. Ljubav se ne dešava ona biva. Važno je samo umijeti na pravi način osvijestiti svoje talente i biti okružen ljudima koji vam pomažu u tome. Bila sam radoznala još od malena, kasnije ću shvatiti da je začudnost osnova literature.
Od kad pišete pjesme?
Pjesme pišem od rane mladosti. Trebalo je pronaći formu i način da svoje misli, osjećanja pretočim u tekst. Kada sam upisala Gimnaziju “Panto Mališić” imala sam sreću, jer mi je profesorica književnosti bila Ljerka Petković koja je i sama pjesnikinja i koja mi je pomogla da na pravi način kanališem svoje misli, naučim kako sa talentom da žvim i naravno kako da poezija ne bude moja mladalačka zanesenost već orjentir i trajna pasija. Mi i danas sarađujemo i to je važno istaći kako jedan prosvetni radnik primijeti sklonosti kod učenika i radi sa njim. Taj rad je rezultirao tri zbirke, više prevoda, nagrada, festivala.
Od koga ste naslijedili talenat?
U mojoj kući su se čitale knjige i učena sam da volim literaturu. Porodica je kao i škola sprega koja uzajamno čini da se bolje razvijamo. Ne znam od koga sam nasledila talenat za pisanu riječ, ali se sjećam da mi je majka pred spavanje čitala priče i da sam joj danas i na tome neizmjerno zahvalna. Naravno, ja sam vjerujuće biće , te i Boga neću izostaviti.
Da li ste učestvovali na nekim literarnim konkursima?
Nagrade i priznanja nijesu presudne ali jesu važne. One nas obavezuju da budemo bolji, više se trudimo i naravno istrajemo na tom putu. Moj rad bio od rane mladosti prepoznat i ne mogu se sjetiti koja je nagrada prva ali mogu sa sigurnošću reći da su sve one od mene napravile pjesnika koji je svjestan da je rad, čitanje i dobar izbor saradnika ono što nam pomaže da rastemo.
Koju vrstu poezije pišete?
Pišem poeziju koja šalje poruku. Volim metafore, simbole i pripadam generaciji pjesnika koji vjeruju da je angažovana poezija ona koja se tiče svih i nemam pravo da pišem samo za sebe, već ona, ako je vrijedna, mora se ticati i ostalih.
Gdje nalazite ispiraciju?
Sve manje vjerujem u inspiraciju, a sve više u promišljanja. Važna je tema ali i način na koji je obrađujemo. Pjesnik posjeduje moć da riječima slika živote koje ne živi i da oplemeni tegobu sa kojom živi.
Izdali ste tri zbirke, dvije pjesama, a jednu priča. Kako se zovu? Kad su ugledale svijetlo dana? Kako ih je publika prihvatila?
Objavila sam zbirku kratkih priča „Sloboda u slovu” zbirku pjesama“ Zvonke smjelosti“ i „Album za prognane“ mislim da su dvije knjige bile samo dobar trening i uvod u ono što jeste poezija. Učila sam se da oslobodim ruku i misao. „Album za prognane“ je zbirka koja me je učinila pjesnikom, zavrijedila je paznju i publike i kritičke javnosti. O njoj su i govorili i pisali mnogi. Vjerujem da je ona samo početak onoga sto mi je sudbinski namijenjeno. Ovom, zbirkom kako to Enes Halilović kaže: „Susrela sam se sama sa sobom“
Vaš uzor? Najmiliji pjesnik/pisac?
Poljski pjesnici su uticali jako na moju poeziju. Vislava Šimborska jeste najjača iz te plejade.
Koju knjigu bi Vi preporučili da se obavezno mora pročitati?
Preporučujem da se knjige čitaju i da ne zaboravimo na plemstvo duha koje nam samo književnost može dati, a ona je osnova za stvaranje boljeg svijeta. Nemam omiljenu knjigu ali preporučujem „Razgovori na Nilu“ Nagib Mahfuz i „Kako uhvatiti zeca“ Lana Bekstašić to je ono što trenutno čitam.
Da li Vam obaveze dozvoljavaju da putujete?
Na putovanjima se nalazi inspiracija. Volim putovanja i putujem kad god mi to poslovne obaveze dozvole. Putovanja su nasušno potrebna piscu on je tada suočen sa veličinom svijeta i svojom funkcijom.
Šta bi poručili mladima koji žele da se bave poezijom?
Mladima koji žele da se upuste u svijet poezije želim manje taštine više strpjenja i mnogo, mnogo ljubavi prema književnosti, jer nas samo ona može boljima učiniti.
Omiljeno mjesto u Beranama?
Berane je moj svijet. To je grad koji me je oblikovao, ja pripadam njemu, on je moj. Beranske ceste podsjećaju na mladost i mirišu na proljeća. Pozivam Vas da prošetate ulicama i tu ćete naci sve što može postati i vaše omiljeno biće, mjesto, ili drvo.
Poruka čitaocima našeg portala?
Čitaocima želim dobro zdravlje, toplu sobu i dobru knjigu.
